pet - 29.09.2006
Forgive me vanja for i have...
Ne pušim više, rešila sam da budem lepa...
Prvo sam odvela miru a potom s-lavicu na kuglanje, obe su zaključile da ih mnogo mrzim, a ja sam se zatrčala da pokažem s-lavici tri koraka i istegnula mišić i završila trening, onda sam se potrudila da se požalim svim raspoloživim difovcima da me boli baš tu tu, tužan pogled na dole pa skriveni pogled na gore u nadi da će možda pipnuti pa il će me još više zaboleti ili ću svršiti...
Novi kolega difovac u službi veroučitelja seda pored mene, naravno, pitanje sekunde, od jedne do maksimum šest kada ću da osvetlim svoju lepšu stranu, prvo neko kratko bla bla pa onda da mu pokažem gde može nešto da kopira...evo ovim hodnikom pa ona vrata...ma daaaj, nije valjda da te mrzi da mi pokažeš...e moj vanja, kad me nešto mrzi ne pomaže ni sva lepota ni centimetri na svetu...
Posle na hodniku nežan prelazak ruke po ledjima, volim ja ta intimiziranja i kao osećaj kao bliskosti, volim to telesno u bilo kom obliku, okrećem se, vanja i osmeh, kreće na čas, ne shvatam zašto ide na čas kad znam da ima pauzu, ubrzo se vraća nemam čas, nešto sam se zeznuo...ej, čak i ja znam da nemaš čas ali kontam ti znaš bolje...eto izgleda da ti znaš bolje...
Jao što smo fini, bilo je dosta...a kako vi izlazite na kraj sa telesnim iskušenjima...nikako...a ja i volim ljude i ne volim, a šta si u horoskopu, garant neki njanjavac rak ili vaga...umire od smeha , na pomen škorpije ja diskretno povlačim stolicu što dalje od njega...a koje si ti godište, a da li ti misliš da čovek koji je lud zna da je lud...provalio je da se sprdam, pa čak smo i čutali a nije mi bilo neprijatno, volim te njegove oči i volim kad mi se unese u lice onim pogledom najebala si mala...onda mu je bilo dosta...treba da nadješ nekog duhovnika da se ispovediš...ali ovaj naš pop pijandura će se ubiti posle moje ispovesti...kako pijandura ne lupaj, ispovedi se njemu umesto što mene gnjaviš...smejemo se oboje, nije zanimljivo zezati nekog ko ne provaljuje da ga zezaš...
pon - 25.09.2006
God and dog...
I tako oni komentarišu neki dan kako je novi direktor primio ove godine sve same šugavce, kao sve podsećaju na profesoricu muzičkog iliti šišmiša, ja ništa ne komentarišem, ženske ni slučajno, nisu zanimljive a muških ni nema...
Tu negde, oko tog nekog dana...nit osobe sa više ponuda, nit osobe sa više poraza, kao da ti se odjednom ponude tri dijamanta pa ti onda otmu pet, mada, ne može se oduzeti ništa nekome ko i nema ništa, mislim zašto i očajavam, mada...i tako tu negde oko tog dana kada su komentarisali te šugavce, sedim i jedem neki sendvič sa salamčinom, prisećam se nečega što mi se gadi vezano za jogurt, i to uvek dok pijem taj isti smrdljivi jogurt, otvaram ono sranje od gore, prljam prste, i to mi se gadi, brišem ih nekom roze salvetom...ja sam vanja, predajem veronauku...lep, visoook, razbacan, nekako prefinjeno raširen, bradica, mrzim je...a završio si?...dif...pa dobro, ako u majdanpeku engleski predaju mesarii i automehaničari...ali mene je rukopoložio pop a i volim crkvu, moram negde da radim...akcenat, nema sumnje, ni ne pitam odakle je, ne želim ni da čujem, da se ne bi glupavo ćutalo, mada ne znam odakle mi to, spominjem onaj nesrećni kroz tamnički prozor, to mi je sve znanje vezano za veru, vladika nikolaj i madona i kabala, rekoh sebi ajd za početak budi fina, taj ti o madoni pričati neće...
Danas, dve pauze, opet tumaram, opet brisanje prstiju, seda pored mene, pitanje za pitanjem, naravno, nema odgovora, barem ne nekog koji bi me ospokojio...ali ne gleda me, kao pogleda dok priča da vidi da li mu je sagovornik prisutan i dalje, lepe tamne oči...lep je, ali miran je za sebe, na mene to ne prenosi...hoćeš sok, doneću ti pa idem...gde ćeš...idem da pušim...idem i ja s tobom...trabunjam s novom koleginicom, on ćuti, neće pred njom da priča...zvoni, poleće kao oparen...kakav entuzijazam, da li znaš šta to znači...ne znam žurim...ali moraš da znaš...žurim...to je ljubav prema bogu...
Jao što je vanja sladak, baš ste lepi, gledala sam vas dok ste sedeli zajedno...da da, baš je pominjao kako u životu postoje razni problemi, problemi sa prijateljima, neprijateljima, porodicom, devojkom, kod ovog devojkom ga više nisam slušala(i šta ima da ide sa mnom u moju paščaru a ne puši)...
ned - 24.09.2006
Ustaj Margo marš napolje!
Bili su marku na zakletvu, jedino miri nije bilo potrebe da se objašnjava zašto mi se ne ide, ako ima jako puno ženskih koje su mazohistički rastrojene, ja svakako ne spadam medju njih, i šta sad, da odem pa da se mučim, bilo je ovako i onako, pa da listam album kroz tu moju opičenu psihu, pa da počnem da cmizdrim, nema bolje prilike za iživljavanje bolesnih fantazija o vojsci nego u sred krda vojnika...
Naravno priče me nisu mimoišle...jelo, znaš li kakav nam je poručnik, i slikali smo se s njim...da nije trebalo još i da odem pa da okačim bedž da imam stalan posao, znate kao u onom filmu kad je jedna rekla zamisli ova sa veš mašinom se udala a ja sa kombajnom ne mogu...no dobro lako se meni zajebavati, rekli bi drugi, rekao bi i moj kolega koji me zatekao kako ležim na tepihu sa pinceticom u ruci...
Ne pijem više lekove, ne idem više kod psihićke, recimo da se ponela vrlo neprofesionalno pa sam odustala, jesam tolerantna ali ako mi kaže da je nazovem u toliko i toliko pa je zovem narednih nekoliko sati a ona ne može da me nazove ili se barem javi da mi kaže kada da dodjem, onda nemam šta da tražim, mada ću ovde teško naći nekog ko bi mi mogao pomoći...
čet - 21.09.2006
Margorina...
Sedim ja malopre za kompjutorom i izbistravam mudrost iz sebe, tata me doziva da vidim nešto što ti puno voliš, ču nešto što volim, ne volim ništa toliko da bih se mučila još pola sata da se opet povežem, kao da peške idem na internet...ubrzo se pojačava tv i iskukava selina titanik po milijarditi put...pi je, i rodjenom ocu sam počela da ličim na kafe brodolom...
Mami je dozlogrdilo da mi u frižideru nalazi samo kremu za lice pa mi rasprostire širok asortiman malih kurčić-viršlica, pašteta, parizdera...
Ulazim u još jedan pms krug, naduvena na sve strane, pizdim za svaku glupost i osećam se onako prljavo do daske, i da, krema za lice ne valja, ili ne valja frižider, pa mi se i lice nešto sužava i zateže...pizdila sam juče ceo dan, kao da sam od ranog jutra sebi postavila zadatak da pizdim koliko god mogu i da pućim usne u oblik kokošije guzice...posle sam se dovatila danila nikolića i opet imam osećaj, kad ga čitam, da sam popila lekoviti čaj posle žestokog mamurluka, mislim nije da znam kako to igleda, pričali su mi pa sam povezala, da, baš, kao što su mi i pričali da je momak s kojim sam bila čitavu večnost rekao svom ocu daj mi pare za kondom hoću da j......jelenu...
Možda sam prvi put u životu optimista, danas kolega priča kako je sinoć dao sinu 300 dinara da statira sa nekom cicom po gradu, ja otvaram frižider, onaj bez kreme, ovaj u mojoj matičnoj kući i zagledam u njega, da li da im maznem ove dve paprike i ovaj fensi margarin, ču fensi margarin, a i šta ću ja sa dve paprike, sačekaću tatu, 200 će biti dovoljno a neću morati ni da statiram...a optimizam, ima ga, al mi se koncepcijski ne uklapa...
uto - 19.09.2006
Jedi me bez hleba...
Pišem danas mail jednoj novoj prijateljici, čitam to što sam napisala i pitam se kako to da sam za druge ekspert, niko ko čita moje postove ne bi provalio da je osoba koja ih piše i osoba koja je napisala taj mail jedna te ista, kaže mira juče...ti deluješ površno, nezainteresovano a opet ti ništa ne promakne, o sebi sve ispričaš bez zadrške a za druge si od poverenja i znaš da čuvaš tajnu...to moje trtljanje je ranije i bio razlog zbog čega mi se niko nije poveravao jer su svi kontali da neko ko toliko priča ne ćuti ni za druge...no dobro, ne zaleći se, ne potcenjuj, imaj strpljenja pa da vidiš kakva sam...
Danas sam se raspadala na svom demokratskom kauču, ubija me jedna stvar, ubija me to što me blato povlači pa moram da se koprcam i da mislim na nešto što mi je uvek bilo na poslednjem mestu, naime, ne volim rusine, imam deo rusinske krvi ali ga kategorično ne giram, uvek kažem da sam crnogorka...a rusine ne volim jer bi se generalno jebali za dinar, eto moja koleginica, ukupno ima 36 časova nedeljno u dve škole, ja imam 18 i nova neka koleginica koja se još uvek vodi kao iks koleginica ima 18, ova rusinka ima 22, jedno odeljenje kojem predajem već dve godine je pripalo tom iksu pa je kolegica koja sastavlja raspored rekla da sve što treba da se uradi je da rusinka da dva časa iksu a meni da se vrati moje odeljenje i to je to, ne treba da se menja raspored sve se savršeno uklapa, iks dobija normu od 18, rusinka i ja po 20 i to je to, ali, dinar je dinar i matora ne da dva časa...svadja se već dva dana s nama zbog ta dva časa, rekla sam na kraju da stvarno neću crći zbog dva časa i neka joj ostane...
A sada na vedrije teme, onda sam odlučila da moram biti iznad toga, skinula se, odeća mi je bila razbacana od kupatila do ulaznih vrata, podigla se na prste, stvarno su porasle, bar broj veće...a onda pogled kroz mrežu za komarce na park i dva penzionera...šta misliš da li bi im ulepšala dan da mogu sad da te uslikaju...
ned - 17.09.2006
Topalović kombi ponovo jaše...
Evo me, tri dana na turneji po moravičkom okrugu, ne baš moj omiljeni ali što se mora, nije baš da nije teško ali mora se...Maus se udala pa je išao dodatni kontigent seljaka da uveliča manifestaciju to jest mi...
Pomogla sam joj oko oblačenja venčanice, nije bilo dirljivo jer je maus u teget tangama skakala po sobi i pevala jerek kanterija...po tome smo sestre, i ja bih pravila sprdnju od toga, e onda kad ju je brat izveo sa sve narandžastim peškirom, koji sam odmah zapišala jer nešto ne obilujem peškirima, onda sam se rasplakala, to jeste bilo dirljivo, sad bi zli jezici, a verujem da je takvih i bilo rekli pogledaj je što cmizdri, verovatno zna kukavica da ona neće tako nikad...
U opštini mi je prišao jedan čovek u dezenu nadgrobnog spomenika i taman da izustim da ne znam da tu ne sme da se puši zelepio mi tru poljupca i čestitao...
Pomalo i rasturam kolo, malo su mi i sise porasle, jebeš mi mater ako ih nisam uzgajala samo za tu priliku, mislim, udaću se i ja, samo što neće biti živih da to isprate...ali to je cena kad hoćeš nekog senzacionalnog, neću nekog šupka pa da mi svaki drugi bude zanimljiviji od njega...
sre - 13.09.2006
A day to remember...
Baš sam nešto mislila da zadugo neću imati šta da napišem, ništa se ne dešava, vrti se stalno jedno te isto, dijafazon ljudi se kreće od smarača do najsmarača...
Pomenuh svoj rodjendan, to je verovatno dan koji me najviše rastuži u toku godine iz meni totalno neobjašnjivog razloga jer me se sete sve osobe koje volim...
Danas me je nazvala mira da me pita kada ću se nacrtati u stan da mi donese poklon jer sutra putujem, pitala sam se šta mi je kupila jer sam znala da me odlično poznaje i da mi sigurno neće kupiti neku budalaštinu na koju ću improvizovati kao osmeh i reći jao, baš je fino, nisi trebala...
Juče sam razmišljala, u sebi, da imam dosta knjiga ali da mi fali još rečnik simbola i da onda mogu da odmorim neko vreme...mira je došla i iz šarene plastificirane kese izvadila rečnik simbola dogovorila sam se sa ovima iz knjižare da ga zameniš za nešto drugo ako ti se ne svidja, donela sam ti i tortu jer sam znala da je nećeš praviti a ovo mi se baš pilo i izvadila flašu beileysa...nisam mogla da kažem nisi trebala, da ne objašnjavam koliko me je obradovala...problem su bile čaše, pile smo to žensko piće iz čaša nalik kriglama ali barem sam imala leda što je bilo mimo očekivanja....nazdravile smo...za ljubav...pa smo se obe skrenule pogled i iscerile u pauzu od nekoliko sekundi...za ljubav...ponovila sam...
ned - 10.09.2006
Otišo si sarmu probala nisam...
Pišem i kada mi se piše i kada mi se ne piše, danas mi se ne piše...Udala mi se Maus, nije to razlog za to što mi se ne piše a ako nastavim da se pravdam onda će taman tako i ispasti...proradila sam tek kada sam stoti put čula srećno veselje...kao da može biti nesrećno i ajde pa i ti tako sledeće godine...to mi je sve više zvučalo kao ono vežbamo kume, i ti ćeš tako ali sutra...nije mi smetalo ni to što su mi kljucali obraze i ubadali nosevima u oči ali sačuvala sam oba sočiva...
Sjurila sam se da sačekam neke goste, sećam se da mi je falila jedna dugačka haljina za lepršanje po stepenicama...onda sam se ogledala u staklu i potpuno zaboravivši zašto sam sišla posmatrala kukove koji nikada nisu dovoljno uski i stigla i do glave...pi kako si čudna, nije ni čudo što si sama, pogledaj to lice, takvo lice nije za dvoje...bilo je veselo, zvali su me prija, nisam se raspitala šta to znači a ni neću jer me to podseća na bilo koju babu u crnini ali da nije debela...
Jutros taman kada sam skuvala prvu kafu zvoni telefon...mogu li da svratim, slučajno sam blizu tvoje zgrade...možeš ako ćeš se pristojno vladati...hoću, evo stižem...mister 21, poljubac u obraz, razgovor kao izmedju dve strine, ja sedim na tepihu još uvek u pidžami, on ogovara da ne kažem kolege jer kao nema smisla da se tamburam sa nekim iz škole ali bolje i tako, sve ostaje u krugu porodice, on priča, slušam boju glasa, glas ne slušam, noge su mi neizdepilirane tako da nema ništa od seksa, doduše s njim više seksa neće biti, tako sam odlučila a ja kad odlučim to znači da će ga biti čim ga nateram da stavi kondom a on neće hteti tako da neću ni ja hteti a on će imati i pored mene koga će a boga mi imaću i ja samo što to neće biti tamburanje naširoko i nadugačko kao sa njim, šteta za tolike centimetre da se bacaju uzalud, tolika kita trebalo je da bude data nekom drugom...no, nije on kriv što nema gen za seks sa mnom...
pet - 08.09.2006
Divận dan...
A meni će rodjendan sledeće nedelje, šta ćeš mi kupiti za rodjendan?...Znam da ti je rodjendan...zurio mi je u oči, stalno imam utisak da hoće da prodre u samu srž mene, a nikako da shvati da te srži nema...a onda je zavukao ruku u džep i izvadio sto evra...ovo ti je za rodjendan...
čet - 07.09.2006
jesam.org.
Sedim ja juče i razmišljam, opet o seksu naravno, nekad mislim da ni o čemu drugom i nisam sposobna da razmišljam, pitam se zašto o tome toliko razmišljam, pitam se da li se i drugi toliko muče, gadno je kad te to telesno pokreće u tolikoj meri i kad sve gledaš s te strane, telesno koje zavisi od nekog drugog, a ja opet ne mogu uvek da obezbedim sebi tog nekog drugog da me napaja onim što me održava u životu, kao da mi je neprekidno potrebna reanimacija, oživljavanje, eto, samo da je neko muško pored mene, makar da osetim tu boju glasa koja će me umiriti, po meni je i boja glasa fizička karakteristika...ima toliki i toliki ali ima i glas i već mi nešto igra u stomaku...
Napravila sam jednom muškarcu scenu, ajd baš i nije bila scena jer smo bili sami ali seks je bio onakav kakav ja ne želim...još jednom nek bude ovako i možeš da zaboraviš na mene, mene rutinski odradjivati nećeš pa ti sad vidi...činjenica da nisam svršila a bilo mnogo potrebno i važno u meni budi aždaju, mogla bih da ga raščerupam ili ga barem izgrebem...jesi li...veruj mi kad budem ,nećeš me to pitati...da, onda se potrudio i nije bilo zabune...pitaš li se i sad?...ne...rekla sam ti...a jel ti lakše kad svršiš?...jebote, to je to, ja sam druga osoba posle toga, samu sebe nisam mogla da prepoznam, bila sam strašno pitoma, pristala bih na sve posle toga, onome ko me do toga dovede...i onda sam shvatila da imam ipak neki poremećaj, ta potreba me onespokojava ali barem kad sam svesna da je poremećaj onda mi lakše...a mira da ovo pročita rekla bi kako lažeš, znaš dobro da ti treba mnogo više od boje glasa i kojeg centimetra više...
uto - 05.09.2006
Isplači me reko...
Eto, sjurih se sa trećeg sprata a da se nijednom nisam prepala, bojim se stepenica, mama kaže da sam kao mala pala, pa mi ostade taj strah...
Znaš šta bi bilo lepo, sve sam stalno gundjala da se život odvija negde drugo a da ja posmatram, pa i nije tako, ja bih volela da budem samo posmatrač koji će posle besomučno da kudi i da hvali, kao što jednom rekoh...ja uglavnom ćutim i za ponekog prokomentarišem da je djubre...bilo bi dobro i da se uzdržim komentara, eto, ja znam najbolje ali ne moraju to i drugi da znaju...svako jutro budi me misao a nikako da me probudi...danas ću sporije, neću jurcati, trava je zelena, ali kao da nije dovoljno zelena, jutro je lepo ali mimo mene, meni nikada neće biti dovoljno lepo, posao smaračina, da li postoji neki bolji...ne, ti nikada nećeš biti zadovoljna pa i da doguraš do...
Djaci, šačica mangupa ili mangupi u šačici mojoj...mi smo bagra, sa nama nećete moći...zašto ne bih mogla, sve može lepo, engleski za prvu godinu je dosadan to neću da vas lažem ali opet, šta god vi predložite...pogledaj je jebote, ova je jedina koja nam ne sere, pa se ti onda svadjaj s njom, ne mogu ni da verujem...a ja ne mogu da verujem da su me nasmejali...
Sinoć, kao prebijen konj, samo što on nema pidžamu, ja imam, konj koji sluša grčku muziku, da ja sam baš za grčku muziku, pucam od temperamenta i egzotike, a i ne možeš biti sam i egzotičan, jednog se odreći moraš, nema ultimatuma i kompromisa, ili ili, naravno ništa...dobro dobro, evo ne kukam, posle nekoliko analiza moje natalne karte mogla bih da budem spokojna, više nema sumnje da ću imati sto i jednu alergiju, možda mali spontani pobačaj, no dobro, nek mi ga spontano ubaci iz ljubavi pa mogu i da ga pobacim, pominje se inostranstvo, pominje se psihologija, kao u tome sam dobra i pominje se on, kao to je to tip, znaću odmah, biće zajebano s njim ali znaću da je to on istog trena kada spustim pogled, nadam se da će mi ispuniti pogled...a ja maštam o njemu, ako zvezde lažu onda stvarno, mislim suludo je bilo šta reći, a i ja se nikada ne nadam u prazno...a kad se pojavi, plakaću dok se ne onesvestim...
pon - 04.09.2006
Number me number you aha...
Ako sad brzo otkucam ovaj post stići ću da odgledam sve serije do osam ...Možda je niko u pravu, možda i imam neki kompleks vezano za garderobu...šta obući danas, lanene pantalone, podvezane dole u turskomadagaskarskom stilu, ne zato što sam ja faca već zato što mi se vuku po podu, crna majica na ve izrez bez rukava, majice bez rukava su seksi, nisam htela da budem seksi u školi već, slučajno sam i naletela na nju, i najlepše crne baletanke na svetu...
Sedim na nekoj peći u školi i grejem je, ili mi ona ladi dupe...zdravo, lepe ti te cipele...i njemu lepa dužina, to je sve što imam da mu kažem ali ne kažem, znam da voli te moje cipele...
Ostavite mi broj 13 da se tu potpišem...(kako neko može da voli broj trinaest, jebote, hoću li celog života slušati o tom mestu broj trinaest, gledati pokolj zbog besplatne kafe i to još one šugave sambetine...)
Na hodniku me zaustavlja kardinala rišelje...da li si ti bila na sednici kada smo govorili o pristojnom oblačenju, ovo tvoje nije pristojno...jedna kolegica dobacuje da bi trebalo da nosim radni mantil do kolena...jebeni majstori majstori, ja sam verovatna ona plava droca samo što nisam plava i što ne nosim suknju i što ne zalazim u fiskulturnu salu jer je nemamo, no šta će mi i odlazak tamo, onih 21 mi je bilo baš onako puna kapa, da je bio duži još 10, kao što jednom rekoh, ne bi valjalo, bio bi previše savršen...
ned - 03.09.2006
Lizni me još jednom samo...
Kad se malo osvrnem oko sebe uvidjam da stvarno ne poznajem nikog ko laje tom silinom kao ja, lajanje je po meni zapravo iskrenost, banalizovanje svih sranja koje ljudi veličaju, ponekad pomislim da to stvarno radim namerno, da je to moj protest, da mi je jedini cilj da obesmislim sve živo pa da im u pravilnim vremenskim razmacima pljuckam u lice sve...
Setila sam se kako mi je jednom jedan momak zbog kojeg sam prestala da grickam nokte rekao...hoćeš da se uklopiš u sredinu koja ti ne odgovara, ti si postala gora od njih...
Razmišljala sam sinoć o tom mom neprekidnom insistiranju na prljavšini, moralnom razvratu, dokazivanju da ništa nije sveto, da li sam to stvarno ja, zašto imam stalno potrebu da pokazujem da mogu biti još gora...a kada se skrajnem negde u stranu, pa čučnem i mazim dva omiljena mi retrivera, mazim i plačem, onda me niko ne vidi, niko ne bi ni poverovao da sam to ja, osim par osoba koje su bile uporne i uspele da zagrebu po meni a da me ne ogrebu...kaže jedna koleginica ne mogu da verujem da maziš tog kera, ja prelazim ulicu kad ga vidim...ne znam, mene voli...šta god da se dešava moram da stanem i da pomazim meda, uverila sam se i sama da na mnoge ljude besomučno laje ali mene voli...(kako je moguće da ne osećaš kakav te čovek mazi)...krećem a medo pokušava da se probije kroz žbunje i proturi još jednom glavu da me lizne...
sub - 02.09.2006
Jakovo...
Naravno, obistinilo se, prvi u mesecu, neko me je prokleo...kada bih pokušala da opišem jučerašnji dan trebalo bi da pišem po trista rečenica istovremeno, smenjivanje ludačkog smeha i kočenje suza ...
Ispratili smo marka u vojsku, išli smo kolima, novi sad, beograd, pa pred kasarnu...kako reče jedan momak s ove strane piše dobro nam došli a sa one koju ne vidimo najebali ste...jedan ejće za brankom, drugi podseća sanju, marko naginje flašu vinjaka sa novonstalim prijateljima, ja gledam jednog rmpaliju, ja njega , on mene, njegova devojka mene...zelenilo, banjski ambijent, kukuruzi, beskorisni...ja se pitam kako bi bilo da uvedu služenje vojske za žene, ja bih se prva prijavila ali onda bih bila sa ženama, tu sam misao oterala čim sam shvatila da bi se moje seksualno opredeljenje dovelo u pitanje vrlo brzo...
Pridošlice počinju da lome flaše, pojavljuju se zeleni organi, smireni i namršteni, svesna da im pogled zna šta radi osećam oduševljenje, to je ono što me najviše pali kod pravih muškaraca, to, da su pravi, da znaju šta rade, da vladaju situacijom, da su obučeni da budu nemilosrdni, lomljenje naravno istog momenta prestaje a da reč jedna nije izgovorena, gledam u jednog od njih, ne mogu da prestanem da gledam, pojavljuje se još jedan ali nasmejan...neću ovog nasmejanog, hoću jednog ovakvog, namrštenog, pribranog...baš tog koji se ne pomera...
pet - 01.09.2006
prva trojica prvog u mesecu...
Možda mi se samo čini ali nešto mi prvi u mesecu teško pada, uvek se desi nešto ružno...ne znam...Počinje škola, danas smo se upoznavali sa pridošlim kolegama...šta mi se vrzmalo po glavi...svašta...da li sam bila bezbrižna, jesam...sav sam novac potrošila tako da nisam mogla nešto posebno da se uparadim, standardno, majica, patike, farmerke...novi direktor skreće pažnju na oblačenje, ja se okrećem i tražim jednog kolegu da vidim da li će mi njegov pogled potvrditi da se priča odnosi na mene...Godinu dana ga nisam videla, otišao u beograd i odneo svoju senzacionalnu pojavu, odneo i ženu, doneo dete i ženu...zdravo, čestitam ti s, ć, s,ććć...hvala, ćerku...matori me je zapišao, ne odvaja se od mene, gospodin big nad bigovima se približi pa se odalji, pa se opet približi, pa izadje na hodnik pa me gleda...gospodin 21cm izleće munjevitom brzinom, s njim je odletelo i nečujno zdravo...jebote napravila sam ajkularnik od škole...matori me prati kući, zna i za mister 21 cm a zna i da sam umirala za gospodinom spektakularnim, prati me kući, stavlja me pod video nadzor...govorim mu kako je lepotan i dalje nevidjeni lepotan...rekoše mi za stepskog juče, pročitala, srećna sam i presrećna zbog njih, sjebana sam malo zbog sebe ali mislim, ne žalim se, ipak sam se preselila, ipak me ništa i niko ne muči, ruka mi je proradila, spavam bez tableta, i to super spavam, ne probudim se nijednom dok se stvarno ne probudim...znaš, neću ja još dugo biti ovde, promeniću i grad...ubiću te kunem ti se, samo pokušaj da odeš od mene...